







|
|
DEFINICIJA BOLA U GRUDIMA

Skoro da se nigde i ne može naći
definicija bola u grudima, to je kao nešto što je jasno samo po sebi. Međutim,
pokazalo se da su najčešća
zakašnjenja u pozivanju dispečera
ili terenskih službi, odnosno uopšte obraćanje
doktoru, shvatanje da je bol u grudima samo žestok bol u grudima, praćen
opštom slabošću, odnosno
osećajem da je
čovek zaista bolestan.
Pokazalo se da težina bola u grudima ne koreliše sa pato-anatomskim
supstratom, patofiziološkim sledom događaja
i najtežim komplikacijama. Tako i relativno mali osećaj
neprijatnosti u grudima, ili čak
ne u grudima, već u
epigastrijumu je moguć
znak akutnog koronarnog sindroma (nestabilna angina, Q i non-Q infarkt).
Relativno često je u
upotrebi podela anginoznog bola po klasifikaciji koju je dalo kanadsko
Udruženje kardiologa (Canadian Cardiology Society, CCS):
Klasa I uobičajena
fizička aktivnost ne
izaziva bol (šetnja, penjanje uz stepenice)
Klasa II mala fizička
aktivnost dovodi do bola (šetnja po ravnom, penjanje uz stepenice)
Klasa III lako ograničenje
uobičajene aktivnosti
dovodi do bola (šetnja ili penjanje uz stepenice, hod uzbrdo, bol posle
obroka, na hladnoću,
vetar, zbog emocionalnih stresova)
Klasa IV nemogućnost
da se izvrši bilo koja fizička
aktivnost bez bola (bolovi mogu biti prisutni i u miru)
Zato bi bol u grudima trebalo definisati kao bilo kakav
bol ili osećaj
nelagodnosti u grudima, pa i u epigastričnoj
zoni. Kada se misli na bol u grudima, tu spada i bol među
lopaticama, ali treba istaknuti da postoje tzv. ekvivalenti bolu u grudima,
a to su: bol u ramenima, i/ili nadlakticama, laktu, podlakticama, vratu,
donjoj vilici. Mnogi bolesnici, sa kasnije verifikovanim po život opasnim
kliničkim stanjima,
inicijalno se žale na osećaj
gušenja, nedostatak vazduha, ili kao da im hladan vazduh prolazi kroz pluća.
Sve te manifestacije u širem smislu treba da budu predmet interesovanja onih
koji se bave problemom bola u grudima, jer pato-anatomija i patofizilogija
mogu da im budu zajedničke
što implicira i ozbiljan poremećaj
zdravlja.
IV EPIDEMIOLOGIJA BOLA U GRUDIMA
Kod nas, u Srbiji, ne postoje istraživanja koja daju
podatke o prevalenci i incidenci bola u grudima u široj populaciji.
Značajan
globalni doprinos sagledavanju ovog problema u Evropi dat je nedavno .
U retrospektivnim anketnim ispitivanjima u 24 grada u
Engleskoj, Velsu i Škotskoj, u slučajno
izabranom uzorku od 7735 osoba muškog pola 40-59 godina starosti, u 14% je
bio prisutan bol sugestivan za stabilu anginu i u 24% tzv atipičan
bol u grudima (7) (Tabela 1). Relativni rizik (RR) za nastanak neželjenih
kardiovaskularnih događaja,
prema grupi koja nije imala bol u grudima, minimalno je rastao od grupe sa
atipičnim bolom u
grudima, pa do RR od 4.5 (CI: 3.57-5.66) kod onih koji su u upitniku imali
odgovor o postojanju tipičnog
bola u grudima i mogućem
ranije preležanom infarktu miokarda. Ovaj podatak iz Velike Britanije
pokazuje da je bol u grudima relativno
čest, nađen
je kod 38% ispitanika. Studija u Gotenburgu pokazala je da 7 poziva dispečerskom
centru (ZZHMP, terenske službe, policija, vatrogasci) na 1000 stanovnika u
toku godine, obavlja se zbog bola u grudima. Akutni bol u grudima je bio
zastupljen sa 25% od svih poziva (8).
Kod nas je beogradski ZZHMP u retrospektivnoj analizi
našao da je u periodu 01.01.2002-15.05.2002., bilo ukupno 40198 poziva, a od
toga zbog bola u grudima 4432 i gušenja 2406 (9). Iako je bol u grudima u
našoj statistici učestvovao
sa 11%, ako se sabere sa gušenjem u 17% svih poziva, u apsolutnim brojevima
beogradski podaci su uporedivi sa podacima iz Gotenburga 7/1000 stanovnika
na godinu dana. Po Gotenburgskoj projekciji, ako se uzme da Beograd ima 2
miliona stanovnika, predviđeni
broj poziva zbog bola u grudima bi trebalo da bude 14000 godišnje, a po
beogradskom ZZHMP projektovano sa 4.5 meseca na godišnji nivo, u Beogradu bi
trebalo da bude 11819 poziva zbog bola u grudima, a ako se na to doda i
gušenje onda je to 18234 poziva. Treba imati u vidu i podatak da se u
Beogradu mnogi bolesnici sa bolom u grudima javljaju i terenskim službama
domova zdravlja, kao i da direktno idu u urgentni centar i druga hitna
prijemna odeljenja, te je ovaj broj i veći.
I možda najvažnije, u ovoj statistici bola u grudima nalaze se brojevi samo
za one bolesnike kojima je poslata ekipa hitne pomoć,
a svi oni pozivi gde su se bolesnici žalili na bol u grudima, a dispečer
je procenio kao nevažne i nije poslao ekipu, nisu ni registrovani. Ovaj broj
bolesnika bi u retrospektivnoj analizi mogao da se otkrije samo
preslušavanjem audio traka. Iz ove statistike, izgleda da je relativno manje
učešće
bola u grudima u Beogradu 11% (odnosno 17% ako se uzme i simptom gušenje) u
odnosu na druge svetske centre gde je to oko 25%, ne zbog apsolutno manjeg
broja poziva bolesnika sa bolom u grudima, već
i zbog više poziva zbog drugih razloga.
Tabela 1. U čestalost
i značaj
bola u grudima u populaciji
|
Grupa |
N |
Prevalenca (%) |
Prose čna
starost (god) |
U čestalost
događaja/
1000/god |
Broj doga đaja
|
Rizik (Risk Ratio) uskla đen
za godine |
95% Confidence Interval |
|
Bez bola u grudima |
4787 |
61.9 |
50.1 |
7.5 |
485 |
1 |
|
Atipi čni
bol u grudima |
1849 |
23.9 |
49.5 |
8.6 |
213 |
1,19 |
1.01 – 1.40 |
|
Angina pectoris |
391 |
5.1 |
52.4 |
17.2 |
82 |
2.03 |
1.61 – 2-57 |
|
Anamneza mogu ćeg
AIM –
nema bola u grudima |
490 |
6.3 |
51.3 |
16.9 |
103 |
2.13 |
1.72 – 2.63 |
|
Angina i anamneza mogu ćeg
AIM |
216 |
2.8 |
52.9 |
39.0 |
86 |
4.50 |
3.57 – 5.66 |
|
Angina ili anamneza mogu ćeg
AIM |
1097 |
14.2 |
52.0 |
20.8 |
271 |
2.50 |
2.16 – 2.91 |
|
Ukupno |
7733 |
50.2 |
9.5 |
969 |
Tabela 2 Uzroci bola u grudima
|
Etiologija |
Opšta Praksa |
Dispe čerski
Centar |
Terenska Služba |
Hitna Služba |
|
sr čani
|
20 |
60 |
69 |
45 |
|
miši ćno–skeletni
|
43 |
6 |
5 |
14 |
|
plu ćni
|
4 |
4 |
4 |
5 |
|
gastrointestinalni |
5 |
6 |
3 |
6 |
|
pshijatrijski |
11 |
5 |
5 |
8 |
|
drugi |
16 |
19 |
18 |
26 |
Vidi se da je i u te tri serije (Tabela 3) (11,12,13)
bilo najviše muskulo–skeletnih uzroka za bol u grudima (oko 45%), a
kardijalni uzrok je bio prisutan u oko 20% slučajeva.
U oko 10% slučajeva
psihijatrijski ili neurogeni faktor se označavao
kao uzrok bola u grudima (panični
napadi i drugo) Smatra se da će
za vreme radnog veka, doktor opšte medicine imati oko 25% svih pregleda zbog
pacijenata sa problemom bola u grudima (14,15). Kod nas – na na nivou
doktora opšte medicine – nema statističkih
podataka o epidemiologiji različitih
etioloških faktora kod bolesnika sa bolom u grudima.
Tabela 3. Dijagnoze u ambulantama opšte prakse koje su se
prezentovale kao bol u guridma
|
Uzroci – Stanja
⁄
Bolesti
|
Klinkman (6) |
Lambert (7) |
Svavarsdóttir (8) |
|
psihijatrijski |
8 |
11 |
5 |
|
sr čani
|
16 |
22 |
18 |
|
miši ćno–skeletni
|
36 |
45 |
49 |
|
gastrointestinalni |
19 |
22 |
4 |
|
respiratorni
⁄
plućni
|
5 |
3 |
6 |
|
plu ćne
embolije |
2 |
|
drugi
⁄
bez Dg
|
16 |
17 |
16 |
Što se tiče
dispečerskih centara, već
je navedeno da je to u svetu oko 25-28% u odnosu na sve pozive, a kod
nas oko 11%, što bi moglo da zamagli realnu veličinu
ovog problema kod nas. Naime, kao što je već
navedeno u apsolutnim brojevima, bol u grudima je veliki, ako ne i veći
problem kod nas nego u navedenim serijama, ali je učešće
bola u grudima u odnosu na ukupan broj poziva dispečerskom
centru manji zbog većeg
broja ostalih poziva (koji nemaju veze sa bolom u grudima). U svetskim
serijama od tih 25-28% bolesnika sa bolom u grudima, u 40% je potvrđena
miokardna ishemija ili miokardni infarkt, a u 66% radna dijagnoza je bila "moguća
miokardna ishemija ili infarkt". Inače,
bez obzira na prisustvo ili odsustvo bola u grudima od svih upućenih
poziva oko 15% je bilo zbog kardijalne ishemije (61).
U našoj gore navedenoj retrospektivnoj analizi u ZZHMP u
Beogradu, radnu dijagnozu akutni koronarni sindrom (AKS) je od ekipa SHMP na
terenu dobilo 672/4432 (15%) bolesnika sa bolom u grudima i 129/2406 (5.4%)
bolesnika sa gušenjem. Ukupno znači,
radna dijagnoza AKS u 801 bolesnika, što
čini 2% od broja svih
poziva (bol u grudima i sve drugo). U 200 od tih 801 bolesnika uspelo se u
tome da se sazna završna dijagnoza – data u stacionarnim ustanovama, te je
nađeno da je potvrđena
dijagnoza AKS u 67 od tih 200 bolesnika (33.5%) (9).
U već
spomenutoj analizi ZZHMP u Nišu, kardijalni uzrok bola u grudima je bio u
1618 od 2068 bolesnika (78%), a AKS je bio prisutan u 88 od 2068 bolesnika
(4.3%) sa bolom u grudima, a stabilna angina u 676 od 2068 bolesnika
(32.7%)sa bolom u grudima. AKS ili stabilnu anginu je imalo 854 od 2068
(41.3%) bolesnika sa bolom u grudima. To se slaže sa gore navedenom serijom
Herlitz (1995) gde je, takođe,
nađeno 40% ishemije kod
onih sa bolom u grudima.
V PATOFIZIOLOGIJA I DIJAGNOSTIKA BOLA U GRUDIMA
Srce je bogato receptorima za bol, a nervi se ne nalaze
samo oko kardiomiocita već
i u intersticijumu, oko aorte, plućne
arterije, arterija, arteriola, kapilara, venula i vena. Ta nervna vlakna su
holinergička, adrenergička
i peptidergička. Postoje
i mehanoreceptori i hemoreceptori koji reaguju sa većim
ili manjim pragom nadražaja na mehaničke
i hemijske stimuluse.
Međutim,
u predelu grudnog koša, postoji obilje receptora za bol u koži, nešto manje
u dubljim tkivima, a još manje u visceralnim organima. Bolni nadražaji iz
kutanih receptora se prenose preko mijelinskih A-vlakna, a iz visceralnih
organa preko nemijeliskih C-vlakana. Somatska i visceralna nervna vlakna
koja prenose bol, u kičmenu
moždinu ulaze zajedno. Ova vlakna se projektuju na dorzalne rogove
konvergentnih neurona koji takođe
dobijaju nervne impulse od somatskih i drugih visceralnih vlakana u istom
dermatomu. Konvergencija aferentnih nervnih impulsa iz visceralnih i
somatskih senzornih vlakana u isti dorzalni neuron u dorzalnim rogovima,
najverovatnije je objašnjenje za lokalizaciju somatske komponente pri
visceralnom bolu. Slaba mogućnost
lokalizacije visceralnog bola objašnjava se vrlo malim brojem nervnih
vlakana u visceralnim strukturama. Osim toga, visceralni bol se može preneti
na susedni segment kicmene mozdine, dok somatski bolni stimulus ide samo na
jedan nivo kičmene
moždine.
Sa kliničke
tačke gledišta kutani
bol je bolje lokalizovan i retko ima preneseni bol. Može biti praćen
lokalnom osetljivoscu i reaguje na razlicite provokacije. Somatski
visceralni bol je slabo lokalizovan, a preneseni bol je
često prisutan. Tipičan
primer visceralnog bola su bol kod miokardnog infarkta, plućne
embolje, disekcije aorte i medijastinalnih bolesti.
Simptomi i klini čki
nalaz: Kod bolesnika sa bolom u grudima bitno je brzo
indentifikovati one koji bi mogli da imaju jedno od sledećih
stanja: akutni koronarni sindrom, aortnu disekciju, plućnu
emboliju, akutni pneumotoraks. Ti bolesnici ne idu redom po konceptu "Petoro
Vrata" – već po mogućstvu
– najbržim putem do sekundarnih i tercijarnih zdravstevenih ustanova koje
imaju urgentna odeljenja specijalizovana za savremeno lečenje
ovih bolesnika. Potrebno je ponovo istaći
da težina simptoma ne koreliše sa težinom patofiziološkog procesa i krajnjim
ishodom. Olakšavanje bola uzimanjem sublingvalnog nitroglicerina, govori u
prilog kardijalne etiologije bola u grudima.
Kardijalni ishemijski bol: Javlja kod tzv.
akutnih koronarnih sindroma (AKS) koji
čine nestabilna angina,
non-Q i Q miokardni infarkt, ali u manje varijabilnoj i dramatičnoj
formi i kod stabilne angine. Kod AKS, bol je obično
iza grudne kosti, na široj površini, pokazuje se celom šakom a ne jednim
prstom, širi se u oba ramena. Interesantno je da su oni kod kojih se bol
širio u desno rame, češće
imali akutni infarkt, nego oni kod kojih se širio u levo rame (19,20). Kod
žena sa akutnim infarktom miokarda bol se
češće
širio u vrat, vilicu i među
lopatice nego što je bio slučaj
kod muškaraca.
Kardijalni neishemijski bol: Kod afekcije
perikarda, miokarditisa, prolapsa mitralne valvule, plućne
hipertenzije ili kardiomiopatija. Perikardni bol se tipično
menja sa respiracijama i promenom položaja. Dodatna anamneza, fizički
pregled i EKG, ehokardiogram i laboratorijske analize olakšavaju
diferencijalnu dijagnozu. Često
se ekstrasistole, češće
ventrikularne, osete kao kratak bol u grudima
Bol kod disekcije aorte: Obično
se oseti kao iznenadan oštar, cepajući,
razdirući, može da se
širi u leđa ili trbuh,
već prema putu disekcije.
Ako je zahvaćena
ascendentna aorta, može da se oseti i u vratu, a ako je disekcijom zahvaćeno
ušće koronarne arterije,
češće
desne, može da postoji i bol od disekcije i bol kardijalnog ishemijskog
porekla. Oko 20% bolesnika može da ima sinkopu. Bol kod akutnog infarkta
miokarda obično počinje
postupnije, i tup je po karakteru.
Bol pulmonalnog porekla: Najopasniji je onaj
koji se javlja zbog plućne
embolije, visceralnog je tipa i obično
je praćen dispnojom. Kod
pneumotoraksa može biti iznanadan, oštar, na primer posle kašlja, praćen
dispnojom. Pleuralni bol se karkteriše vezom sa respiratornim ciklusom i
položajem tela. Bolesnik obično
leži na strani gde se javlja bol, da bi imobilisao taj hemitoraks, ali nisu
retki izuzeci da bolesnici tvrde da ne mogu da legnu na stranu koja ih boli.
Pleurodinija je bol pleuralnog porekla, nejasne etiologije.
Muskuloskeletni bol: Bolesnici sa ovim bolom
obično imaju prethodnu
istoriju sličnog bola –
često vratnu spondilozu.
Bol je kutanog tipa, može se lokalizovati, osetljiv je na dodir, a može se
napr. ublažiti masažom. Javlja se u sklopu Herpes zoster infekcije.
Kostohondralne promene, takođe,
mogu biti uzrok bola u grudima.
Gastrointestinalni bol: Poremećaji
ezofagusa, motiliteta, ezofagitis, gastritis, ulkus želuca i duodenuma,
hiatus hernija sa refluksnim ezofagitom mogu nekada dati bol u epigastrijumu
koji se širi po grudima. Bolovi takvog tipa mogu se videti i kod miokardnog
infarkta dijafragmalne lokalizacije, te je tu diferencijalna dijagnostika
veoma značajna. Nekada,
bol porekla žučne kesice,
jetre ili pankreasa može da imitira bol u grudima. Ovo je naročito
važno zato što se kod nekih bolesnika u momentu bola jave i promene u T
talasu, što još više može da zavara u smislu kardijalne ishemijske
etiologije.
Psihijatrijski poreme ćaji:
Bol u grudima kod psihijatrijskih poremećaja,
obično se javlja u
epizodama paničnih
napada, ali može se javiti i kod depresivnih ili anksioznih stanja. Uobičajeno
postoji pozitivna istorija za psihijatrijsko oboljenje.
U Tabeli 5 su date tipične
kliničke karakteristike
bola u grudima uzrokovanim različitim
etiološkim faktorima kao i diferencijalna dijagnostika i terapijski postupak
kod bolesnika sa bolom u grudima, a na Grafikonima 2 i 3, dijagnostički
i terapijski algoritam kod bolesnika sa bolom u grudima.
Tabela 5.
Tipične
kliničke karakteristike bola u grudima
zavisno od etiološkog faktora
|
Dijagnoza |
Bol |
EKG |
RTG |
Drugo |
|
AKS |
Retrosternalna lokalizacija, širi se u ramena, ruke,
vrat, vIli ću,
epigastrijum, ne menja se sa pokretima, disanjem, na pritisak ili
uzimanjem hrane, različitog
kvaliteta ali ne oštar, obično
faktori rizika |
ST-elevacija, ili ST-depresija, ≥
1mm, ili novi BLG, ili visok R u V1 , V2, ili inverzni T talasi ili
nespecifične
promene, kao i normalan EKG |
Zna čajan
samo u slučaju
srčane
insuficijencije |
CK-MB
Troponin T
Troponin I |
|
Dissectio aortae |
iznenadni, cepaju ći,
dekreščendo,
migrirajući
u zavisnosti od mesta disekcije, obično
hipertenzija |
nespecifi čne
promene, sem ako hematom zahvati koronarne arterije kada se vide znaci
infarkta |
proširen medijastinum (u slu čaju
vitalne ugroženosti preskače
se RTG dijagnostika i ide se na transezofagealni EHO |
EHO: intimalni flap |
|
Embolio pulmonum |
pleuralni (probadaju ći,
pojačava
se sa udahom), a kod masivne embolije je
češće
dispneja nego bol, obično
posle operacije, Udružena sa tromboflebitisom |
nespecifi čan
ili znaci opterećenja
desnog srca, moze da lici na dijafragmalni infarkt, S1Q3T3.
|
normalan ili trouglasta senka infarkta |
hemodinamske promene su u disproporciji sa EKG;
Scintigrafija plu ća
je dijagnostička.
|
|
Pneumothorax |
jak lokalizovan bol na po četku,
kasnije dispneja |
nespecifi čan
|
kompresija medijastinuma na suprotnu stranu, znaci
atelektaze |
u anamnezi hroni čne
bolesti pluća
ili trauma |
|
Pericarditis |
pleuralni, menja se sa promenom položaja |
difuzna konkavna ST-elevacija |
proširena sr čana
senka, perikardni izliv |
može da se javi u sklopu IM (Dressler) |
|
Spazam ezofagusa |
jako li či
na anginozni bol, povezan sa uzimanjem hrane |
nespecifi čan
|
nespecifi čan
|
|
Herpes zoster |
lokalizovan, uz parestezije |
nespecifi čan
|
nespecifi čan
|
raš, vezikule, distribucija po dermatomima |
|
Muskulo-skeletni |
oštar, lokalizovan, menja se sa pokretima |
nespecifi čan
|
pozitivan samo u slu čaju
traume |
|
Stepen |
Karakteristike VES |
|
Stepen I |
Pojedinačne
VES (<1 VES/min) |
|
Stepen II |
Učestale
monofokalne VES > 1 VES/min
Učestale
monofokalne VES > 30 VES/h |
|
Stepen III |
Multifokalne VES |
|
Stepen IV |
Parovi VES
Tripleti ili salve VES |
|
Stepen V |
R/T fenomen, PI<0.85 |
|
Visok rizik
Najmanje jedna od slede ćih
karaktersitika mora biti prisutna |
Umereni rizik
Bez karakteristika visokog rizika, ali mora imati jednu
od slede ćih
karakterstika |
Mali rizik
Bez karakteristika visokog ili umerenog rizika ali sa
jednom od slede ćih
karakteristika |
|
Anamneza |
Ubrzan tempo ishemijskih simptoma u proteklih 48h
|
Prethodni IM, periferna vaskularna ili cerebrovaskularna
bolest, CABG, prethodna upotreba aspirina. |
|
Karakter bola |
Dugotrajan bol (>20 min) u miru koji i dalje traje.
|
Dugotrajan bol (>20min) u miru koji je prestao, ali uz
umerenu ili veliku verovatno ću
postojanja IBS.
Angina u miru (<20min) ili angina koja je prošla u
odmoru ili na NTG. |
Angina de novo klase III ili IV Kanadskog udruženja
kardiologa u poslednje 2 nedelje bez dugotrajnog bola
(>20min) u miru, ali uz umerenu ili veliku verovatno ću
postojanja IBS. |
|
Fizikalni nalaz |
Edem plu ća
najverovatnije kao posledica ishemije.
Novi ili pogoršanje postoje ćeg
šuma MR
S3 ili novi ili pogoršanje postoje ćih
pukota na plućima.
Hipotenzija, bradikardija, tahikardija.
Stariji od 75 god. |
Stariji od 70 god. |
|
EKG |
Angina u miru sa prolaznim promenama ST segmenta > 0.05
mV
Novi ili verovatno novi blok grane Hisovog snopa
Trajna sustained VT |
Inverzija T-talasa >0.2mV
Patološki Q zupci. |
Normalan ili nepromenjen EKG tokom epizode bola u
grudima. |
|
Biohemijski markeri |
Zna čajno
povećani
(napr. TnT ili TnI>0.1 ng /mL) |
Blago pove ćani
(napr. TnT>0.01, ali <0.1 ng/mL). |
Normalni. |
Le čenje
plućne
embolije trombolitičkom
terapijom
Trombolitička
terapija je indikovana kod bolesnika sa masivnom embolijom pluća,
koja se klinički
prezentuje znacima kardiogenog šoka i/ili hipotenzije:
1. Većina
kontraindikacija za trombolitičku
terapiju u masivnoj emboliji pluća
je relativna.
2. Odluka o primeni trombolitičke
terapije treba da se bazira na dokazima dobijenim iz objektivnih testova.
3. Primena trombolitičke
terapije kod bolesnika sa submasivnom embolijom (hipokinezija desne komore)
je kontroverzna.
4. Trombolitička
terapija nije indikovana kod bolesnika bez znakova opterećenja
desne komore.
Hirurško le čenje
plućne
embolije embolektomijom
1. Efekat akutne trombektomije je ipak
limitiran kod bolesnika sa masivnom, životno ugrožavajućom
embolijom pluća.
2. Ukoliko se dijagnoza masivne centralne
embolije pluća može sa
sigurnošću postaviti
pomoću
ehokardiografije (poželjno transezofagusne) ili sCT-a, pulmonalna
angiografija nije neophodna
Antikoagulantna terapija u le čenju
plućne
embolije
1. Bolesnici sa plućnom
embolijom treba da se leče
visokomolekularnim heparinom u dozi koja održava aPTT između
1.5–2 u odnosu na kontrolu.
2. Niskomolekularni Heparin se takođe
može koristiti kod bolesnika sa simpomatskom nemasivnom embolijom pluća.
3. Oralnu antikoagulantnu terapiju treba
započeti tokom prva 3
dana, a preklapanje sa heparinom treba da traje 4-5 dana. Heparin se može
ukinuti kad vrednosti INR-a dostignu željenju terapijsku granicu tokom 2
konsekutivna dana (INR: 2.0–3.0).
4. Bolesnici sa prvom epizodom embolije pluća
treba da se leče
oralnom antikoagulantnom terapijom 3 meseca ukoliko su imali reverzibilan
uzrok za pojavu bolesti, ili 6 meseci ukoliko su imali idiopatsku vensku
trombozu.
5. Oralna antikoagulantna terapija se daje
doživotno bolesnicima koji imaju rekurentne venske tromboembolije ili koji
imaju stalno prisutne uzročne
faktore za trombozu kao što je kancer
Kava filteri u prevenciji plu ćne
embolije
1. Kava filteri su indikovani za prevenciju
plućne embolije kod
bolesnika koji imaju apsolutne kontraindikacije za oralne antikoagulantnu
terapiju ili imaju rekurentne embolije uprkos adekvatnoj i dobro doziranoj
antikoagulantnoj terapiji.
VII ZAKLJUČAK
Posle preliminarnog uvida u epidemiološku situaciju
vezanu za problem bolesnika sa bolom u grudima, stiče
se utisak da on predstavlja kvantitativno i kvalitativno značajan
problem u našem društvu pogotovu što je u toku epidemija ishemijske bolesti
srca. Međutim, ovaj
problem se može uspešno rešavati sinhronim naporom celokupnog društva, koji
bi počeo od edukacije
celokupne populacije preko javnih medija, kao i ciljano posebnih rizičnih
grupa, pa sve do osnivanja specijalnih jedinica za ovakve bolesnike, tzv.
"chest pain unit" koje postoje svuda u svetu. One bi obezbedile brzu
stratifikaciju rizika i efikasnu terapiju zasnovanu na savremenim
tehnologijama.
| |
|
| |